- kronični hepatitis nepoznate etiologije, u kojem dolazi do oštećenja jetre limfocitima T, uz pojavu hipergamaglobulinemije i autoantitijela
EPIDEMIOLOGIJA
- rijetka bolest (u Hrv 90-100 bolesnika godišnje)
- preko 70% oboljevaju žene
- povezan je sa HLA DRB10301 haplotipom (DR3) i DRB10401 (DR4)
- 75-85% pacijenata s AIH tip 1 nosi jedan ili oba haplotipa (6-7 puta veći rizik)
PATOGENEZA
- zbog nereguliranog aktiviranja limfocita T koji luče hepatotoksični interferon gama ili direktno uništavaju stanice (CD8+)
- jetrena bolest je često povezana s drugim autoimunosnim poremećajima (SLE, reumatoidni artritis i autoimunosni tireoiditis)
- bolest se učestalije pojavljuje poslije virusnih infekcija ili nakon uzimanja nekih lijekova (metildopa)
- postoje dva klinička oblika bolesti:
<aside>
🔴
Tip I autoimunosnog hepatitisa (80%)
- u žena u dobi od 20 do 40 godina (1/3 ima neku autoimunu bolest)
- mnoge imaju HLA-DRB1 gen
- brojna autoantitijela:
- antinuklearno antitijelo (ANA)
- antitijelo protiv glatkih mišićnih stanica (SMA)
- antitijelo protiv aktina (AAA)
- patogenetski je najvažniji autoantigen asijaloglikoproteinski receptor na koji se vezuju antitijela i na taj način pospješuju citotoksičnost limfocita T
- često se dijagnosticira u uznapredovalom stanju (već ciroza)
- ima dugu asimptomatičnu fazu
</aside>
<aside>
🔴
Tip II autoimunosnog hepatitisa (20%)
- u djece od 2 do 14 godina
- autoantitijela na mikrosome jetre i bubrega (LKM)
- te razna organospecifična protutijela (protiv štitnjače ili parijetalnih stanica želudca)
- ANA test je negativan
</aside>
PATOLOGIJA
- mikroskopski je bolest nemoguće razlučiti od ostalih kroničnih hepatitisa
- glavna je značajka visoka aktivnost upale, najčešće u portalnim prostorima (limfociti i mnogobrojne plazma-stanice), premošćujuća i rubna nekroza
- može progredirati do ciroze pogotovo u djece s tipom II
KLINIČKA SLIKA