- kronična upala najčešće se očituje difuznom infiltracijom tkiva upalnim stanicama
- među njima prevladavaju: limfociti, plazma-stanice i makrofagi
- makrofagi izlučuju citokine i imaju najvažniju ulogu u regrutiranju ostalih stanica
- u limfocitnoj populaciji razlikujemo limfocite T i B
- limfociti B > plazma-stanice > protutijela
- limfociti T > predočuju antigene limfocitima B ili su izravno citotoksični
- makrofagi i limfociti T izlučuju citokine i druge biološki aktivne tvari koje djeluju na stanice u okolini zahvaćenoga tkiva
- makrofagi su izvor brojnih hidrolitičkih enzima, kao što su elastaza, kolagenaza i lipaza
- odgovorni za oštećene stanica i međustaničnog matriksa
- slijedi nekroza oštećenih stanica u zahvaćenu tkivu > regeneracija > nadomještanje vezivnim tkivom
- makrofagi stimuliraju proliferaciju fibroblasta i sintezu kolagena > fibroza tkiva
- posrednici upale, kao što su eikozanoidi, citokini i reaktivni radikali kisika, podupiru upalni proces
- citokini i eikozanoidi koji dospiju u krv izazivaju i sistemne učinke (vrućica, osjećaj slabosti, gubitak teka)
- organi u kojima je upala uzrokovala znatan gubitak stanica i završila izrazitom proliferacijom vezivnoga tkiva postaju čvršći, kruti i često deformirani
- u kroničnoj upali pluća > alveolarni se prostor smanjuje (čitavi organ postaje čvršće konzistencije)
- u kroničnoj upali bubrega > površina puna nepravilnih ožiljaka, bubreg se obično smanji
- deformacija pelvisa i kaliksa posljedice su vezivnih ožiljaka
- ureter može obliterirati zbog proliferacije veziva (može ga okružiti i ispuniti)