- definira se kao upala jetre koja bez poboljšanja traje dulje od 6 mjeseci
- to je zapravo klinička definicija koja podrazumijeva povećanje jetre, subjektivne tegobe bolesnika i abnormalne funkcionalne testove jetre te patohistološki nalaz kronične upale u bioptičkom uzorku jetre
- u dijagnostički postupak obvezatno je uključena i biopsija jetre
EPIDEMIOLOGIJA I ETIOLOGIJA
- dosta učestala bolest, točna incidencija i prevalencija nisu poznate
- uzroci:
- virusni hepatitis HBV i HCV, a rjeđe HDV
- autoimunosne jetrene bolesti (autoimunosni hepatitis, primarni bilijarni kolangitis i primarni sklerozirajući kolangitis)
- oštećenje jetre uzrokovano raznim lijekovima (toksični ili ijatrogeni hepatitis)
- neke genski uvjetovane metaboličke bolesti (Wilsonova bolest, manjak alfa1-antitripsina)
- kronični hepatitis nepoznate etiologije
- uloga biopsije jetre je dosta ograničena
- imunohistokemijsko dokazivanje HBs i HBc antigena, nakupljanje alfa1-antitripsina, nakupljanje bakra u Wilsonovoj bolesti, jasna slika razaranja i nestanka portalnih žučnih vodova u primarnom bilijarnom kolangitisu
PATOLOGIJA
- za razliku od akutnog, u kroničnom je upala najizraženija u portalnim prostorima koji su prošireni i ispunjeni mononuklearima uz umnažanje veziva
- u blažim slučajevima (kronični hepatitis niskog stupnja aktivnosti) upalni infiltrat limfocita je ograničen na portalne prostore
- u agresivnoj upali (kronični hepatitis visokog stupnja aktivnosti) upala se neravnomjerno širi iz portalnih prostora u jetrene lobule
- upalne promjene prate apoptoza i nekroza jetrenih stanica
- granična ploča između portalnog veziva i parenhima neoštra je zbog rubnih nekroza
- može progredirati u cirozu
- kada nekroza zahvati više lobula - multilobularna nekroza - ožiljna fibroza
- posthepatična ciroza nastaje kad se fibroza proširi kroz cijeli jetreni parenhim, a ostatne jetrene stanice i jetrene stanice koje su nastale regeneracijom, grupiraju se u nodule okružene vezivom